Dosta mi je solerskog života sa djetetom.
Ja to više nemrem!
Poso, fuš, tinejđer, brlog, kućni ljubimac, vikendica... rastežu me na sve strane. Ne stignem lakirat nokte . Ni hranit se zdravo. Ni spavat!
Odlučila sam tome stat na kraj! Jebeš solerski život, to nije život to je fckn robija.
I zato objavljujem da tražim ženu ! (Mario, idem tvojim stopama :))))
Nije bitno jel katolkinja, lijepa, mlada, sisata, vitka, sexy, jel plavuša il se farba. Nije važno ni jel me vara ni jel se brije dole. Ne mora bit ni umiljata ni nježna.
Glavno da zna i hoće kuhat i spremat (i da ima posao i plaću). Ja mislim da je to ok . Ovak nezahtjevan nije nijedan situirani muškarac ispod 60te :)))))
ps
nemam trbušinu, ne hrčem, ne znojim se i nisam ćelava
Danas je u firmu došao jedan španjolac. Sitan, neugledan, znanac od ćifova. Ušao je, nasmijao se od uha do uha, pogledao svakoga u oči, ljubazno kimnuo i pozdravio.
Trenutak zatečenosti....a onda , došlo mi je da ga zagrlim i izljubim!
Toliko sam zasićena ovim hrvatskim primitivizmom. Ovim toljagama što se glasaju u svoje mobitele i deru po kafićima, mrkim facama, bahatošću i sirovinama.
Život u ovoj zemlji je kao stanovanje na prometnom raskršću. Stalno te nešto podsvjesno smeta i umara, ali zapravo ni ne primjećuješ... sve dok ne dođe nedjelja... ili neki praznik... i onda svatiš da čuješ TIŠINU! I neopisivo ti godi. Ko melem.
Isto tako, taj srdačan osmjeh, nasmješene oči i ljubazan pozdrav tog sitnog stranca podsjetilo me je na neke druge zemlje u kojima sam boravila.
Zemlje gdje ti se ljudi nasmješe na ulici kada vam se pogledi sretnu.
Gdje se ne guraju u tramvajima, ne preguravaju u redovima, ne hodaju po biciklističkim stazama i ne parkiraju đipove po pješačkoj zoni.
Gdje se muškarci ne natječu koji će hodati šire i zauzeti više pločnika ( uz pretjeranu dramaturgiju mačo pokreta i zabacivanja nogama )
Gdje ne udare po trubi u koloni, niti turiraju motore usred noći.
Gdje muškarci poštuju žene, udvaraju im se i tretiraju ih kao žene, a ne kao prostitutke ili robinje.
I fali mi to.
Ova zemlja me deprimira.
Crtica prva.
Jučer na jubitu filmić. Brdo, strmo, na pol brda usječena cesta onak jako duboko, a brdo se nastavlja na drugoj strani ceste. Na vrhu brda žena na motoru, zaturira i stušti se niz brdo, preleti cestu i zabije se u brdo na drugoj strani. Ona na jednu stranu ,motor na drugu, ostane ležat mrtva il u komi, nezna se, nije ni bitno.
Moj frend to isto gleda , pa me zblenut pita zašto je to žena učinila???? Kao, jadna njena djeca.... i otac... !
Ja ga pogledam u čudu s nevjericom i objasnim: Kak ne kužiš???? Pa to je GUŠT ! :D
Ah ti dečki, ne kuže oni adrenalin...!
Crtica druga.
Idem sa frendicom na kavu. Stanuje cca 200 metara od mene. U 2 popodne, nedjelja, brojim, pored mene proleprša točno 7 automobila okićenih zastavicama , u njima više manje mlade debele žene, mrče nekuda.
Kad smo sjele na terasu kafića, jedna debela je upravo parkirala pored nas svoj skuter (moram li spomenut lepršavu zastavicu?) i sva važna se odgegala čoporu debelih prijateljica u šahovnica-trenerkama koje su stajale pred kafićem sa pivama. Jedna je imala bijeli sakoić i oko glave banner crven-bijeli-plavi s grbom. Glupavo se smijuljila, valjda pijana il retardirana, ko bi znao. Onda su se malo derale, pa je debela opet zajašila skuter i odmrčila nekud pa se vratila , parkirala (to smo morale opet prekinut razgovor jer se nismo čule) pa do frendica, pa nazad na skuter i tako jedno 10 puta u pol ure. Zasmrdila cijeli kvart sa skuterom. Na kraju je odjurila full-gas, nagnuta na guvernal a debele nogice u bermudama ispružila unazad onako ko čaplje kad lete a nogice lepršaju za njima. Ko zastavice :DDD. Sreća, onda je počeo pljusak pa je debela negdje zaglavila tako da smo frendica i ja mogle konačno normalno pričat, bez prekida.
Crtica treća
Onda sam došla doma i primila dva smsa od svojih prijateljica iz , naravno, Beča. Za, naravno, poluvremena. Smsovi su bili identični: Pozdrav iz Beča. Nisam odgovorila, počelo je drugo poluvrijeme pa nisam imala vremena.
Crtica četvrta.
Danas otvorim oglasnik, nutra reklama za gramat, na naslovnici velika sliketina, na nekoj skuterčini sjedi debela cura, bratbratu 120 kila, cca 25 godina u bermudama i majci sa šahovnicom. Glavurda joj ćelava, okice svinjske, gleda u mene onim bahatim osvojila-sam-svijet pogledom. Pored nje, dva vitka manekena, jedan blond, jedan crn, podbočili se rukama o bok, ispršeni i prpošni. Ponosni što stoje kraj nje. I skutera. U šahovnici. Na naslovnici Gramat kataloga.
Crtica peta.
Na terasi kafića ispod mog prozora već 2 sata se dere hrpa žena u kockastim majcama. Imaju i trube pa trubetaju. Ponekad bace petardu pa opet trubetaju. Pa se deru. Tu i tamo užurbano cestom prođe neki otac, i vodi za ruku neko prestrašeno djetešce. Pitam se što ta dječica misle da se događa? Gdje im je majka sada? Vjerojatno se dere na plazmu u nekom kafiću s pivom u ruci. Sa debelim frendicama...
????
A sada sve to pročitajte ponovo i izmjenite spolove :)
čitam danas na jednom blogu komentar maria-s-neta (btw muško a misli - nemoš bilivit! ) koji kaže:
Odem na roditeljski pa se čudim kako su neke žene uspjele ulovit muškarca (ne zbog izgleda, nego, brate, kada zinu, ajmemajko), a onda pogledam oko sebe pa se opet čudim kako neke vrhunske ribe nemaju muško uza sebe... ja ti uopće ne razumijem muškarce, jedva sam sebe razumijem. :))))
Pa dragi Mario, to ti je jako jednostavno, iole pametna cura tj žena ima neke kriterije (ne moraju biti visoki, dovoljno je da ih ima). A većina mužjaka u lijepoj našoj su niža bića pa ni te osnovne kriterije ne mogu zadovoljiti.
Jebiga :)